Acapulco

17.02.2012. Petak

Zasvijetlio se Acapulco u prvom satu noći od silnih svjetlećih reklama u svim jarkim bojama. Jaka je i gradska rasvjeta, a do palube Dore dopire muzika iz nekoliko smjerova. Teško je u takvom okruženju oduprijeti se pozivu s ulica i klubova grada. Sa sidrišta koje je besplatno stižemo gumenjakom u lijepu marinu koja nas za korištenje mula gumenjakom košta 15 dolara dnevno. Ni malo ni puno, al ovo je ipak Acapulco, vikend je ispred nas, odlučili smo stisnuti zube i pokušati prištedjeti za kasicu prasicu na nekom drugom mjestu.

Prvo pozitivno iznenađenje je cijena taksija koja od marine do centra grada iznosi 4 dolara, a udaljenost je 10-ak kilometara. Stara buba i prijateljski raspoložen vozač dodatno su uljepšavali sliku gradskih ulica koje su se kako smo se približavali centru sve više popunjavale prvo Meksikancima, a onda i Gringosima. Izašli smo u samom centru i narednih sat vremena tragali prvo za mjenjačnicom pa bankomatom. Ipak nakon cijelih sat vremena potrage za bankomatom koji će nam se smilovati i uzvratiti ljubazno izbacivanjem pezosa konačno smo iskoristili priliku.

E sada kad nešto imamo i u džepu mogli smo se posvetiti ponudi koja je fascinanta. Malo još nepovjerljivi prema cijenama obišli smo pola ulice i utvrdili da su cijene jako pristupačne. Susreli smo se i sa novim izrazom PARA LIBRE, hoće reći kad platiš cijenu ulaznice gotovo sva pića sa bara u neograničenim količinama su uključena u cijenu. A pazite sada, cijena ulaznice u klub po osobi je od 15 do 37 dolara ovisno o popularnosti i uređenosti kluba. Mi smo se odlučili za 20 dolara vrijedan klub koji je zaista bio dobro uređen, razglas i muzika odlična, popunjenost isto, a cijena je kao što je i pisalo uključivala gotovo sva pića uključena u cijenu ulaznice. Redale su se ture, a ono nitko da nas zaustavi ili kaže, a sad nema više. Dosadilo mi je više provjeravati do kad će to oni nama nositi piće i ništa ne pitati, a i bilo je vrijeme da se uspori sa unošenjem alkohola u organizam kako bi mogli pronaći brod na povratku kući.

U tako dobrom ambijentu vrijeme je brzo prošlo i u sitne sate ponovno nas je jedna stara buba sa novim veselim vozačem vraćala kući. Nakon malo početnog cjenkanja ista dionica plaćena je opet 4 dolara.

18.02.2012. Subota

Kako smo kasno legli tako smo se i kasno probudili. Prošlo je podne, a umor se nagomilao još od puta, pa prošle noći. Sada naspavani, ali pomalo usporeni pravimo plan za danas. U dva popodne uskačemo u gumenjaka i krećemo u obilazak plaža u potrazi za mjestom gdje ćemo se malo rashladiti. Izbor je pao na Isla la Roqueta otočić i istoimenu plažu. Turistički brodovi i brodice neprestano dovoze i odvoze izletnike smještene u hotelima u gradu, na mulu uz lijepu plažu brodovi su se natiskali poput srdela u kašeti i dočim se jedan odveže drugi uskoči na njegovo mjesto. Na lijepoj pješčanoj plaži je oko dvije tisuće ljudi, a osvježenje ili ručak se može dobiti u jednom od desetak barova uz plažu. Mjesto pod palmama u ležaljkama se plaća posebno, ali izbora se puno nema jer je sunce jako, a izležavanje u hladu izgleda skroz primamljivo. I tako malo kupanja, malo odmaranja u ležaljkama, par piva i već se sunce počelo spuštati. U kratko vrijeme popunili su se turistički brodovi, a plaža je postajala sve praznija. Barovi su počeli zatvarati što je bio i nama znak za povlačenje. Otplivali smo do gumenjaka koji je bio usidren na pedesetak metara od plaže i posljednje zrake sunca iskoristili smo za još jedan kraći obilazak plaža koje nismo još vidjeli uz neizbježno snimanje i fotografiranje.

Uslijedio je odmor, pa večera (biftek kojeg sam pripremio uz nekoliko priloga), čašica vina i još jedan izlazak u grad. Sinoć smo obišli ulicu barova, a večeras sa prikupljenim informacijama želimo zaviriti u klupske prostore. Izbor smo napravili tako da vidimo pomalo od svega, od salse, marengea i bačate do hitova elektronske muzike. Paladium, Mandara i Hugo su najpoznatiji klubovi sa modernom muzikom,obišli smo ih na kratko se zadržavajući uz mogućnost neplaćanja ulaznica pa smo dobili dojam kako se mlađa populacija zabavlja. Klub-diskoteka Ninas bila je ustvari mjesto koje nas je najviše interesiralo što se kasnije pokazalo opravdanim. Salsa, Cumbia, Marengue i disko glazba od sedamdesetih do devedesetih bila je na programu u lijepo uređenom prostoru u kojem je bilo do dvije tisuće ljudi. Do dva sata iza ponoći nastupali su razni izvođači i plesne grupe koje su izvele i nekoliko tradicionalnih meksičkih plesova. Kako smo primijetili samo nekolicinu stranaca shvatili smo da je program prilagođen domaćim posjetiteljima što je i rezultiralo glazbom koja nam je bila prilično nepoznata. Cijele obitelji Meksikanaca su se dobro zabavljale i pjevale svoje hitove što me podsjetilo na Irsku gdje sam također nailazio na više generacija jedne obitelji u zajedničkom večernjem izlasku. Opet su nas uhvatili sitni sati, nismo odoljeli brzoj meksičkoj hrani pa smo nešto i pojeli neposredno prije ulaska u taksi, naravno ponovno u bubu.

19.02.2012. Nedjelja

ponovili smo jučerašnji scenarij što se tiče spavanja, javili se svojima doma skypom i nakon još jedne provjere prognoze odlučili da ćemo isploviti u sumrak. Naftu smo ulili u najslavnijoj marini za jedrenje u Meksiku, Acapulco jaht klubu i platili je najskuplje do sada u Mexicu, nešto malo iznad jednog dolara po litri. Marina je lijepo uređena i vrlo funkcionalno opremljena za jedriličare sportaše koji svoje skupe regatne jedrilice bacaju i dižu iz mora svaki put kad ih koriste. Cijena priveza u marini je tri dolara po stopi što je daleko iznad onog što naš proračun može podnijeti, ali barem smo sat vremena proveli u izuzetno lijepom ambijentu ove marine.

U 17.00 sati već smo isplovljavali iz Acapulca grada koji zaista od turizma i za turizam živi i iako je svjetski poznat uopće nije skup. Prst gore za Acapulco uz preporuku, ako ste u blizini posjetite grad, a našlo bi se sigurno i mnogo onih koji bi potegnuli dovde samo radi Acapulca. Stotina luksuznih vila koje vidimo na izlasku iz luke na najboljim lokacijama sigurno su još jedna potvrda naših zaključaka.

120 nm ispred nas nalazi se Zihuatanejo, naše novo odredište. Brzinom od 6 čvorova ulazimo u noć bez vjetra.