srijeda, 7. ožujka 2012.

Mazatlan

27.02.2012. Ponedjeljak-28.02. Utorak


Iako smo planirali ostati još barem nekoliko dana u Banderas zaljevu i posjetiti okolna mjesta novi vremenski prozor dobrog vremena se ukazao taman toliko da se možemo domoći našeg novog odredišta Mazatlana koje je udaljeno 200 milja od Puerto Vallarte.

Nakon plaćanja marine i lijepog iznenađenja jer je cijena marine iznosila 60 dolara dnevno brzo smo se odvezali i počeli raditi nove milje prema Kalifornijskom zaljevu.

Vremenske prognoze zaista su dobre i pouzdane pa nas i sada prati lijepo vrijeme bez vjetra.

Kako su uvjeti za kuhanje na brodu idealni, a vremena ima na pretek tako smišljamo na koji način pripraviti bifteke danas za ručak. Tava za pečenje dobitna je kombinacija, a osim što je najjednostavnija možemo lakše uspoređivati kvalitetu mesa ako ga pripremamo u istim uvjetima. Ne znam kako postižu okus,ali moram priznati da je meso izuzetno ukusno poput argentinskog.

Prošli put sam na brodu smršavija 15 kila, a ovaj put se bojim da ću se vratiti sa kojim kilom viška. Tješim se da bar znam s koliko užitka u hrani se došlo do takvog rezultata. Ipak kad dođemo u Kalifornijski zaljev opet ću se okrenit jastozima i ribi da malo popravim liniju prije naše turističke sezone u kojoj želim aktivno sudjelovati.

Da ne zaboravim spomenuti čokolada je u supermarketima rijetka i jako skupa. Srećom pronašao sam Nutellu kojom podižem šećer u krvi po prihvatljivoj cijeni od 30 kuna za 750 grama.

Malo u kuhanju, spavanju i čitanju nekako mi je opet brzo prošlo vrijeme, utorak je zamijenio ponedjeljak, dan je zamijenio noć a u pet sati popodne smo već bili na ulasku u veliku luku Mazatlana. Između opcija marine ili sidrište odlučio sam se za ovo drugo što je brodskoj kasi prištedjelo dovoljno da se može priuštiti nova bogata spiza i vikend izlazak. Sidrište se uopće nije pokazalo kao loša varijanta jer je promet u luci toliko rijedak i bez proizvođača valova tako da nam se činilo da boravimo na kopnu. Naknada za korištenje mula nautičkog kluba i sanitarija na dnevnom nivou iznosi 20 kuna uz cijelo dnevno čuvanje prostora pa tako i našeg gumenjaka. I centar je na dva kilometra tako da se bez obzira na vrlo jeftin gradski prijevoz, tri kune karta, sa zadovoljstvom prošetamo. Utorak navečer ostali smo na brodu uz Internet koji nakon kupovanja stika telcela manje-više solidno radi u svim mjestima uz obalu.


    29.02. i 01.03.2012. Srijeda i Četvrtak

Srijeda i Četvrtak su ako ne putujemo obično dani kada se bavimo brodskim obavezama i ispitujemo teren za vikend. Mazatlan sa svojih pola milijuna stanovnika i ne samo turističkom orijentacijom mi se na prvu svidio. Prvo smo obišli jezgru starog grada, a onda i malecon, dugo šetalište uz obalu, negdje oko 15 kilometara dugo. Obavili smo i prvu obnovu zaliha o Super Mega šoping centru i raspitali se o ponudi za vikend. Kako su noći bile prohladne ostajali smo na brodu i punili baterije za vikend.


02.03.2012. Petak


Od ranog jutra smo u pogonu jer smo željeli što prije nadopuniti gorivo i napraviti servis na glavnom motoru koji je napravio novih 200 sati puno brže nego što sam to očekivao. Kao nagradu za vjerno služenje nakon osamsto sati priuštio sam mu i ovlaštenog servisera Yannmara koji je nakon servisa i provjere stanja motora utvrdio da sam sve radnje do sada ispravno napravio te da se vidi da ne forsiramo motor sa prevelikim opterećenjem. Znam ja to dobro jer motor trebamo sačuvati za područja gdje servisera neće biti pa mu sva pažnja koju mu sad ukazujemo dolazi kao najbolja investicija za mirnu budućnost i dugotrajno prijateljstvo.

Do podne smo dovršili predviđene poslove, a onda smo nakon ručka otišli malo odspavat da lakše izdržimo napornu noć.

Za izlazak smo odabrali veliki bar na otvorenom Joe s Oysters koji je po dimenzijama prije u kategoriji diskoteka. Muzika internacionalna i latinoamerička, popunjenost kao kod nas u najjačim danima diskoteka, atmosfera odlična. Za vrijeme našeg boravka u klubu ni najmanji incident se nije dogodio, a stranci koji su bili u velikoj manjini su se mogli bez problema opustiti sa vrlo ugodnim i zaista vrlo uljudnim domaćinima. Negdje oko 3 iza ponoći taxi nas je dovezao ispred broda i 12 km dugu vožnju naplatio 22 kune. Cijenu u baru su bile opet vrlo prihvatljive, npr. Cijena jedne boce piva Corona je 9 kuna.


03.03.2012.


Subota je, ali ne obična, danas je Marinu rođendan. Kako ćemo ga proslaviti? Idemo propješačiti cijeli Malecon. Šetnjom uz nepreglednu plažu na kojoj se stalno nešto događa ni ne primijetiš koliko ustvari prohodaš pa je signal za prestanak hodanja Marinu bila lagana bol u leđima. On nazad autobusom nakon petnaestak kilometara, a ja nazad gotovo istim putem. U sumrak nadomak brodu nisam imao mira pa sam se popeo na brdo kako bi što bolje mogao doživjeti i snimiti grad. U 7 sati navečer došao sam konačno na brod, a tek smo trebali ponovno izaći u klub Muraya u kojem se okupljaju sportaši iz nekoliko sportova sa svojim obiteljima i uz meksičku muziku uživo provedu nekoliko sati zajedno. Zastavu našeg jedriličarskog kluba Labuda mijenjali smo za zastavu sportskog društva Muraya. Dočekani od predsjednika kluba dobili smo mjesto za centralnim stolom i iako umoran od današnje prekomjerne šetnje uživao sam u izvedbama hitova, plesu i obiteljsko prijateljskom druženju članova društva.

Kad je zavjesa pala u 23 sata i nakon što smo se oprostili s našim dragim domaćinima smogli smo još toliko snage za otići na centralni trg Machedu gdje je naravno svirala meksička muzika uz koju se po cijelom trgu plesalo. Restorani, barovi i klubovi koji su smješteni uz trg bili su jako dobro popunjeni, a atmosfera je opet bila odlična. Minimalno prisustvo policije dovelo me do zaključka da je sigurnost zaista na visokom nivou. Kako je umor napravio svoje sa prvim satom nedjelje smo se vratili na našu Doru. Program za nedjelju već je dogovoren, uz još jednu, ali ovaj put kraću šetnju Maleconom trebali smo napraviti veliku spizu jer naše slijedeće odredište slovi za najskuplje u Meksiku.


04.03.2012. Nedjelja


Kako je dogovoreno tako je i učinjeno, još jedna šetnja, opet smo produžili malo i došli sve do supermarketa na noge, pa velika kupovina i povratak na brod. Podigli smo gumenjaka iz mora što se svugdje u Meksiku prakticira preko noći jer mala neopreznost i ostavljanje gumenjaka u moru preko noći često završi pogledom u prazno ujutro. Specijalitet ribara u pangama je presjeći konop i lanac gumenjaka i vratiti se doma sa bogatim ulovom. Još jednom sam pogledao prognozu. Sada kad bi nam odgovarao vjetar jer konačno ne idemo protiv njega nema ga danima unaprijed. Biram najpovoljnije uvjete i dogovaramo isplovljenje za osam sati ujutro.        

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.