Puerto Vallarta

24.02.2012. Petak

Opet nam je prognoza relativno naklonjena, ali zato svaki vremenski prozor moramo maksimalno iskoristiti pa tako i ovaj do oko 160 nm udaljene Puerto Vallarte. Znamo da je petak navečer pravo vrijeme za izlazak,ali prognoza i napredovanje prema Kalifornijskom zaljevu zabavu stavlja u drugi plan. U svježem sjećanju su nam sati i sati proboja velikih valova pa sada tu situaciju svakako želimo izbjeći. U 7.00 sati već smo radili prve milje po bonaci koja se samo poželjeti može jer bilo kakav vjetar može biti jedino nepovoljan. Cijeli dan prošao je bez vjetra, a struja je i dalje ostala prilično jaka naravno protiv nas. Negdje oko 4 sata ujutro došli smo konačno do same punte zaljeva Banderas ili zastava u prijevodu u kojem se smjestila Puerto Vallarta. Iz bonace u 35 čvorova vjetra u tren oka, probijamo se još 4 milje računajući da ćemo taj jaki vjetar konačno moći iskoristiti jer ćemo uskoro promijeniti kurs za 90 stupnjeva. I taman kad smo se nekako dovukli i provukli oko punte vjetar je ponovno skrenia nama u provu. Jeli to moguće? Ma nije moguće, ali nama se to događa. Srećom kako je vjetar došao tako je i nestao nekoliko milja iza punte iz nama nejasnih razloga u vedroj noći bez oblaka.

U podne smo uplovili u Puerto Vallartu i ukazanu priliku praznog mjesta na pumpi odmah iskoristili za nadopunu goriva. Cijenu od 10.27 pezosa koliko košta dizel automobile servis na pumpi uvećava za 16 posto stranim zastavama, a za 3 posto plovilima pod domaćom zastavom. Joj koja bi revolucija nastala kad bi na našim pumpama vrijedilo isto pravilo. U krajnjem slučaju kad malo bolje razmislim to uopće nije loše i na taj način se stimulira domaća zastava. Sa cijenama u marinama razlika je još znatnija. Pa se ti vozi pod stranom zastavom.

25.02.2012. Subota i 26.02. Nedjelja

I prethodni reci pripadaju suboti, ali nekako su mi ostali u danu prije jer se nije puno ni spavalo za vrijeme putovanja. Nakon pumpe ulazimo u luksuznu i jedino moguću za naš privez marinu Porto Vallarta. Zovemo na radnim kanalima VHF stanicom marinu u kojoj smo rezervirali mjesto, ali nitko ne odgovara. Pronalazimo jedno slobodno mjesto na koje se privezujemo i tek za 6 sati od našeg dolaska pojavio se čuvar koji je upisao naš dolazak, a objašnjenje ne javljanja recepcije i mornara marine je da su slobodni do ponedjeljka ujutro. Ala koja baza, evo nečeg što zaista treba popraviti da ne ispadne da je sve baš kako treba. Moga bi ti našem čuvaru i mom prijatelju Duji uplovit usrid noći u marinu splitskog ACI-ja, a da te nije snimija prije nego si se i promislija vezat, a da o odgovaranju na poziv VHF stanicom da i ne govorim. Nema šanse.

Nekako smo se uspili spojit na vodu i struju otići na zasluženi odmor jer je sunce tako priprijetilo da ga je najbolje bilo izbjeći.

Ako smo propustili petak pa nećemo valjda i subotu za izlazak u čuvenu Puerto Vallartu. Malecon ili šetnjica uz more u samom centru nije velika poput većine ostalih gradova, ali se na tom perfektno uređenom dijelu grada nalazi mnoštvo restorana, barova i diskoteka. Pitanje sigurnosti za turiste već odavno ne spominjem jer mi se cijelo vrijeme čini da je vrlo sigurno usprkos informacijama koje sam prikupio prije mog dolaska u Meksiko gdje su mi mnogi savjetovali da uopće ne idem. Koju bi pogrešku napravio da sam ih poslušao jednako kao i eventualno izbjegavanje Columbie ili Jamaice.

Meksiko je zemlja čudo. Ono što sam čuo i znao o Meksiku prije dolaska je potpuno različito od onog što sam u mjestima koje posjećujem zatekao. U dvije riječi iznenađujuće pozitivno.

Subotom su svi objekti manje-više popunjeni, turista je relativno malo i pamte se puno bolji dani, ali optimizam u bolje sutra je sve prisutan. Svi oni koji imaju bilo kakav dodir sa turizmom nastoje ostaviti što bolji dojam kako bi nadmašili konkurenciju, ali svakako kako bi ponukali one koji jednom dođu da se ponovno vrate. I u tome su jako uspješni.

Opet smo u sitne sate za male novce stigli do Dore taksijem, ali ovog puta bez gumenjaka jer se Dora odmarala na privezu u marini.

Nedjelju smo proveli u sređivanju broda i kupanju u bazenu luksuznog hotela u blizini. Nedjelja navečer završila je za nas još jednim obilaskom marine u kojoj se smjestilo pedesetak turističkih agencija sa nevjerojatnom ponudom i stotinjak restorana. Ovoj vrsti ponude naše marine ne mogu konkurirati ni blizu.