30.05. do 26.06.2013. Tahaa - Papeete

30.05.2013. četvrtak

Danas imamo dogovor s Cimom i Bartulom, PG će se sidriti na sjevernom dijelu Tahaae odakle će svoje goste tenderima prebacivati na motu gdje je organiziran ručak. Druženje, kupanje i konzumiranje hrane i pića u neograničenim količinama koje vrijedno priprema i servira posada PG, zvuči više nego primamljivo tako da ne ostavljamo mogućnost kašnjenja nego već u 8 sati polako jedrimo istočnom stranom otoka. Na SI dijelu lagune provlačimo se između nekoliko pličina i eto nas, PG ispred nas, blažene oči.

Nije prošlo ni sat vremena otkako smo se usidrili, a već smo s Bartulom u velikom gumenjaku na putu prema otočiću. Prvi dojam po iskrcaju je impresivan, kokosove palme, pješčana plaža oko cijelog otoka, prozirno more smaragdno zelene boje i na kraju ne manje važno veliki bar s pićima u neposrednoj blizini mjesta gdje će se sistemom švedskog stola posluživati hrana. Gril se upravo loži…

Nakon par popijenih koktela kojima smo dodatno podigli atmosferu prepustili smo se potpuno Cimi i Bartulu koji su nas proveli otočićem otkrivajući nam kako je sve upravo počelo od posade broda koja je na ovaj motu dolazila odmoriti se od svakodnevnih obaveza uz kupanje i gradele. Od kada su jednog časnika odgovornog za zabavu putnika poveli na jedno takvo druženje motu je pretvoren u najljepše odredište cijelog putovanja kojemu ni ljepota Bora Bore ne može konkurirati. Eh što su ti naši ljudi, svoj su mir žrtvovali za dobrobit kompanije. 

Nezaboravan dan, vrijeme je jednostavno proletjelo i eto trenutka rastanka uz naravno obećanje vidimo se uskoro, čekamo vas na Bora Bori za 5 dana.

Do mraka smo se stigli prebaciti na zapadnu stranu otoka ispred koraljnog vrta čiji obilazak planiramo za sutradan.

31.05.2013. petak

Opet se držimo planiranog i posjećujemo koraljni vrt koji se nalazi na dubini do samo metra i po. Prozirno more i potpuno sačuvani koralji između kojih je lakše šetati nego plivati zbog prilično jake struje nastanjeni su bogatom florom i faunom čineći ukupan dojam gotovo nevjerojatnim jer ono što se ovdje može vidjeti na tako maloj dubini na drugim mjestima podrazumijeva ronjenje s bocama na dubinama od preko 20 metara.

Ponesen ambijentom želio sam zaviriti u svaki djelić vrta koji se nalazi između dva motua, a najinteresantniji dio u kojem su aktivnosti prirode najveće trebao bi biti početak vrta koji se spaja sa koraljnim grebenom. Naravno da je tamo i struja najjača, možda i prejaka za prolazak, ali znatiželja je jača od razuma pa se nastavljam približavati željenom mjestu. Oko stotinjak metara od prolaza struja se toliko povećala da ni morem do pojasa ne mogu naprijed. Izlazim na obalu i zaobilaznim putem dolazim na vrh kanala. Ostajem bez daha gledajući brzac u kojem se stotine riba održavaju  na istom mjestu plivajući protiv snažne struje. Bacam prvi plutajući predmet koji sam našao u blizini u more pokušavajući odrediti brzinu struje, nekih 4 nm. Pa to bi se još i dalo odmah mi je sinulo u glavi. Ali koralj je jako oštar u tom dijelu, a dubina je na nekim mjestima samo 20 cm što bi moglo biti zaista opasno ukoliko stvar izmakne kontroli. Ipak ne odustajem, smatram se odvažnim i gotovo neranjivim u prirodi posebno u trenucima kad adrenalin još dodatno zamuti razum. Ipak trunčica opreza postoji pa desetak minuta promatram promjenu brzine struje koja u jedno trenutku toliko popusti da mi se čini stvarno jednostavnim proći najgorih 30-ak metara kanala. Nemam odijelo ra ronjenje, crocsice, mudantine, maska i disalica, go pro podvodna kamera moja su oprema za akciju. Ulazim u more do koljena približavajući se mjestu gdje će struja naglo ubrzati. Tu sam se odlučio čekati trenutak smirivanja struje i moj eventualni prolazak, jer konačnu odluku još nisam donio. A onda je uslijedila nagrada za glupost i moje poznavanje oceanskih prilika u koje bi se do još prije nekoliko sekundi zaklinjao. Jedan, samo jedan val znatno veći od ostalih prelio se preko koraljnog grebena na način da je zadržao dio snage, ali i brzine. Nekoliko koraka koliko mi je trebalo za izaći na obalu postali su neostvarivi u sekundi koliko je trebalo od trenutka kad sam primijetio val dok me nije zahvatio svom silinom i naprosto bacio u kanal. Zadržao sam prisebnost, ali strah je bio velik. Momentalno su mi neki scenariji prostrujali glavom, ako me struja odnese pod stijenu tu ću i ostati pod vodom, dok me ne izvade za nekoliko sati, ode moje lipa pametna glava, ma nisam drugo ni svojom glupošću zaslužio. Druga varijanta, vrhovi koralja oštri su poput noža, iskidati će me toliko i izudarati usput da će mi trebati prijevoz u bolnicu i dugi oporavak u najboljem slučaju. Misli su nestale jer je uslijedila borba za preživljavanje. Znao sam da se moram održavati niz struju stopalima naprijed i rukama ispod tijela kako bi donekle mogao kontrolirati izbjegavanje odnosno odguravanje od stijena koje usput uopće nisam vidio zbog pjene i vira koji su se stvorili. Zapamtio sam otprilike kako izgleda teren, ali ono što sam uspijevao je samo zadržati usmjerenje tijela, ali ne i smjer kretanja. Nekako sam se instinktivno  odgurivao od stijena očekujući udar. Brzinom od oko 8 čvorova u desetak sekundi projurio sam kroz najuži dio kanala odjednom osjetivši kako je struja znatno oslabila, a dubina mora se povećala na zadovoljavajućih metar i po. Snažno sam zaplivao prema obali i za tren sam već bio na suhom. Noge su mi tek tada zadrhtale od straha i šoka koji sam svojom glupošću sebi priredio. Znam da sam izgubio disalicu, razbio crocsicu, maska i go pro kamera su čitave, a što je sa mnom. Ništa me ne boli, ne vidim krv pa čak ni ogrebotinu po tijelu. Leo, Leo, možda nisi puno pametan, ali bi ti mnogi pozavidjeli na sreći. Današnju lekciju iz lakomislenosti i gluposti trebam dobro zapamtiti jer ni sreća nije zauvijek, a na pamet i iskustvo se više neću pozivat barem neko vrijeme dok mi, rekli bi mi u Dalmaciji, ne udre opet donja u gornju.

I sve se to zbilo do podne, kad smo opet po planu isplovili prema Bora Bori.

Umjereni vjetar ponio nas je brzinom od oko 7 čvorova prema Bori. Gledam cijelo vrijeme prema otoku s planinom iznad centralnog dijela koja svojom visinom i oblikom cijelom otoku daje mističan izgled. Iz kojeg god kuta pogledam otok je jednako privlačan i tajanstven. Ima nešto u toj Bora Bori, u načinu kojim te privlači sebi bilo ovako iz blizine ili još od davnih dana djetinjstva kad mi je njeno ime najjače odzvanjalo u ušima od svih destinacija koje sam želio posjetiti. 

Oko 4 sata popodne uplovili smo u lagunu i po preporuci poznanika s jedrilica koje su već bile jednom tu pronašli vez na bovi ispred Yacht kluba Bora Bora. Idealno mjesto koje osim jako dobrog zaklona od vjetrova s istoka i jugoistoka nudi besplatan Internet (????) uz cijenu veza od 20 US dolara. Čuda su izgleda moguća u Francuskoj Polineziji, nakon jutrošnjeg spašavanje od gluposti evo i dara u vidu jeftinog veza i besplatnog interneta. Pročitat ću ponovno vijesti iz domovine, javiti se svojima, pa prijateljima, i face i blog i tražilice…ajme nam se kad smo se okruženi ovakvom ljepotom prepustili čarima interneta, ma sto mi je puta došlo na pamet ma jebem ti ja taj Internet, ali kako bi onda mogao vama poslati ove moje pisanije i pokoju sličicu. 

01.06.2013. subota

Vjetrovi su malo pojačali, a mi se uhvatili interneta. I to baš istovremeno, ma priznajemo Internet-Bora Bora, rezultat 1:0. Nećemo sutra ovako.

02.06.2013. nedjelja

Ranojutarnji Internet da se ne izgubi dobra navika, ali onda isplovljavanje. Vjetar je i dalje jak pa ostajemo na zapadnoj strani otoka gdje nalazimo odličan zaklon i lijepe plaže otoka Toopua i Motu Tapua. Najljepše plaže u posjedu su hotela Hilton na koje ne možemo koristiti ako su gosti hotela na njima. Na našu sreću plaže su najvećim dijelom bile prazne pa smo do mile volje uživali u blagodatima prirode koje ovdašnji posjetitelji plaćaju po osobi od par tisuća pa do dvadesetak tisuća dolara koliko košta najskuplji smještaj na otoku.  Umorni od dnevnih aktivnosti povečerje smo napravili već oko 20 sati.

03.06.2013. ponedjeljak

Opet kupanje, ronjenje, plivanje, kajak pa ručak, ubili smo oko uru vremena i što sada. A na Internet, nema nam druge jer ovu ljepotu želimo prenijeti barem tim putem svima koji očekuju naš izvještaj prije svega u domovini, ali i znatiželjnicima i našim bivšim i budućim putnicima svugdje razbacanim po svijetu. Samo danas smo usudio bih se reći pobijedili Internet s 2:1. Noćenje u yacht klubu.

04.06.2013. utorak

Veliki dan za nas, ponovno druženje s posadom putničkog broda Paul Gaugain, prije svega Bartulom koji je dobio specijalno naređenje ili dopuštenje od svog direktno nadređenog Cime da preuzme odgovornost za našu zabavu i potrebe u potpunosti ispred cijelog dijela hrvatske posade PG koja je zaista brojna. I opet je Bartul u stilu Jamesa Bonda gumenjakom od 7 metara prvo razvozio, a onda i nahranio posadu Sharedreamsa na Motu Ahuni, atolu koji je tvrtka za potrebe putnika kruzera zakupila, a posada na čelu s Bartulom pretvorila u još jednu vrhunsku destinaciju za razbibrigu i ugošćavanje prijatelja. Donia se garbun, potpalilo se sa suhim kokosom i onda je krenulo. Red tune red mesa, razne salate, maslinovo ulje, ali i lokalni začini poput soja sosa i kokosovog ulja, izvanredne kombinacije. I balote!!!!

Papi, kako ga svi zovu, vlasnik je dijela otoka koji je PG iznajmio, a lik je bez kojeg bi cijeloj priči nedostajao šlag. Sa svojih šezdesetak godina Papi je najbolji balotaš kojemu je jedina prava konkurencija u balotama Mami (njegova supruga) koja obično igra za drugu ekipu. Bartul se odlično drži u balotavanju u pijesku, ali je pravo iznenađenje bio naš član posade Ante Grga kojem je Papi što zbog igre, što zbog međusobnih simpatija dao nadimak Šampion. Pivo je teklo u potocima, igra se zaoštravala povremeno se prekidajući radi okrepe hranom sa grila ili bacanjem u more za pothlađivanje s 32 na obali na 28 stupnjeva u moru. Bijeli pijesak, palme, gril, pivo, kokteli i sokovi, kupanje…ma ode dan u tren. Sutra ćemo ponoviti radnju.

05.06.2013. srijeda

I sve ponovismo osim što je rastanak s posadom i završetak partije balota uslijedio ranije nego dan prije jer je PG u 18.00 sati otplovio dalje. Ovog puta ostali smo navečer na Dori slomljeni od druženja i sportova od balota, preko odbojke na plaži (s rukama i nogama, dvije discipline) do najteže discipline obilnog ručka.

06.06.2013. četvrtak

Idealan dan za odmor od odmora, pardon aktivnosti s posadom PG. Šetnja, Internet, odlazak u spizu, tuširanje u yacht klubu koristeći ogromne količine vode za naše brodske prilike. I pogled na visove Bora Bore…

07.06.2013. petak

E danas idemo konačno na istočnu stranu otoka jer se istočnjak primirio pa nemamo više nikakvu izliku za odgađanje odlaska.

Veći dio puta kroz lagunu je vrlo ugodan međutim postoje dva mjesta na kojima dubina ispod kobilice nije veća od 20 cm pa strepimo hoćemo li se moći provući. One koje smo pitali odgovorili su nam na jedrilicu s tako dubokim gazom još nisu vidjeli s druge strane. Ma nemamo što izgubiti, idemo pa ćemo odustati ukoliko procijenimo da se ne da proći. Kad sam ono bio tvrdoglav, ma ne tako davno, ono jednom na Tahaai. Ovaj put smo prošli, slalomski, s 20 cm ispod kobilice, s lijeve strane prekrasni resorti, a s desne Bora. Boje mora protežu se od žućkasto zelene, preko smaragdne, svijetlo pa tamno modre. 

Za dva sata stižemo na sidrište blizu mjestašca Taurere na Motu Piti Aauu. 3,2 metra dubine, spuštamo sidro u zemaljskom raju. Idemo!!!! Kupanje, ronjenje, plivanje, kajak, šetnja po motuu…

08, 09, 10.06.2013. subota do ponedjeljka

Tri dana zaustavili smo vrijeme, tri dana bili smo upravo tamo gdje smo željeli biti u laganom ritmu u kojem smo svaki trenutak proveden u beskrajnoj ljepoti željeli zauvijek zaključati u sebe i sačuvati ga da potraje zauvijek. Pišući o tim trenucima ustvari bi se samo ponavljao pa mi je palo na pamet da vam ove dane opišem onako kako bih ih ja možda najbolje primio kad bi mi netko drugi o tome pričao ili pisao, a to je zatvori oči, diši polako i zamisli najljepše mjesto na kojem želiš biti. Zaboravi na sve ostalo što te okružuje i dotakni prirodu u njenoj istinskoj ljepoti, pokušaj se s njom sjediniti sretan spoznajom da si jednom u životu baš ondje gdje si želio biti. Ti će trenuci neminovno proći, ali možeš iskoristiti priliku da svaki novi udisaj obojiš prekrasnim bojama ovog trenutka i da ti do kraja života dio ovog kolorita krasi dušu.

Vjetar je počeo jačati, sidro smo dignuli iz lagune naših snova, otplovili smo prema zapadu, šutimo, uživamo u onom što smo iz rajskog vrta ponijeli te pomalo sjetni što je dio nas zauvijek ostao tu. Ako se jednom vratimo, a imati ćemo priliku (barem dio posade) gotovo sam siguran da će nas taj ostavljeni dio nas samih ponovno dočekati. Kako je lijepo bilo biti tu i kako je lijepo živjeti u ovakvom snu.

11 i 12.06.2013. utorak i srijeda

Evo PG nazad na Boru, ovaj put smo mi u ulozi domaćina, ta oni su ti koji odlaze i dolaze, a mi smo tu.

Eto Bartula i Cime, veliki gumenjak nas ponovno nosi prema Papiu i balotama, grilu i pivi, kokosima i plaži…

I opet je Ante zaslužio šampionsku titulu i opet je sve bilo onako lijepo i opet smo se tako lijepo družili i opet smo se dogovorili da ćemo se ponovno vidjeti…

13.06.2013. četvrtak

E danas je dan za odmor (od odmora naravno) i sređivanje dojmova. Još jednom obilazak otoka i posjet Bloody Mary restoranu (u kasnim noćnim satima i baru) koji je omiljeno sastajalište svjetskog jet seta zadnjih 40-ak godina. Impozantna je lista svih slavnih osoba koje su barem jednom tu bile pa mi je čitajući njihova imena palo na pamet da bi možda bilo lakše i brže napisati imena onih koji nisu bili, a kako je još moguće da će i netko od njih još stići tu bilo bi mu lakše izbrisati ime. Vrtoglave cijene postaju popularne za vrijeme ručka kad se poslužuju jela u rangu dobrih hamburgera pa cijena za jedan iznosi 13-15 dolara što postaje prihvatljivo i nama koji smo za trenutak pokušali osjetiti ambijent prostora koji se zaista ima čime podičiti. 

Nakon ručka Internet, pa Internet, pa spavanje.

14.06.2013. petak

Danas je zadnja večer za nas na Bora Bori, odabrali smo je i zato jer je večeras u yacht klubu večera uz prigodni program, modnu reviju i disko večer. Do zore, a kako bi drukčije se i rastali na odgovarajući način od ovako posebnog mjesta. Ne sjećam se kad sam zadnji put duže plesao, još tamo davno u Meksiku, zato sam večeras pokuša nadoknaditi koliko se da. 

Samo nekoliko sati spavanja je ispred nas, ujutro valja krenuti.

15.06.2013. subota

U 7.00 sati isplovili smo prema Raiatei koristeći prolaz Papai kojim smo ušli prvo na Tahaau, a onda istom lagunom koju dijeli sa Raiateom nastavili prema jugoistoku.

Na Motu Tipaemau zaustavili smo se okupati. Bonaca, krasan dan za plovidbu nasuprot vjetru potrajati će još dan dva što želimo iskoristiti za povratak na Mooreu, a onda i za Papeete nakon toga. Kupanje se upotpunilo lovljenjem školjaka koje su nam bile dostatne za dva obroka. 

Kasno popodne proveli smo u uvali Opoa uz povijesno mjesto Marae Taputapuatea odakle su Polinežani s blagoslovom i velikim ispraćajima odlazili u osvajanja Pacifika. Napominjem da je u povijesti najznačajniji otok Francuske Polinezije bio Raiatae, a Uturoa glavni grad. 

U lijepo uređenom parku pronašli smo ostatke hramova i dijelove tradicionalnih plovila koje su brodovi ostavljali kao zalog uspješnoj plovidbi.

Nakon Raroie i mjesta završetka plovidbe slavnog Kon Tikia ovo je drugo važno mjesto za nas kao nautičare kojemu smo se došli pokloniti. I zaista mjesto je posebno, u meni je izazvalo sličan osjećaj koji sam imao na Raroi, kroz sve te predmete s tradicionalnih brodova učinilo mi se da sam bliže vremenu iz kojeg su potekli i da nekako bolje shvaćam i drukčije vidim polinezijske pomorce iz davnina.  

Još dugo u noć razmišljao sam o viđenom zamišljajući kojim su se rutama i kakvim plovilima s kakvom  navigacijskom opremom su se ti hrabri pomorci služili.     

16.06.2013. nedjelja

U 06.00 sati prošli smo kroz prolaz Te Ava Moa ploveći prema istoku, odredište Fare, glavni grad otoka Huahine. Analizirajući vremenske prognoze želio sam stići što istočnije kako bi imao bolji kut vjetra na put prema Moorei i barem malo vremena provesti na otoku koji slovi za najuređeniji u cijelom arhipelagu Poloinezije, a čije ime u prijevodu znači trudna žena.

Nakon dolaska u Fare i skidanja nove vremenske prognoze shvatio sam da od ostanka na otoku nema ništa ukoliko želimo izbjeći frontu s umjereno jakim vjetrovima koji će puhati točno u provu. 

Zato smo samo nakon nekoliko sati isplovili iz Farea prema Moorei gledajući ljepote otoka dvogledom i fotografirajući iz daljine, izvan lagune, ono što se dalo dohvatiti. Bilo bi se lijepo vratiti…

Bonaca, motorom pogonjeni plovimo brzinom od 6 čvorova. Nakon nekoliko sati dižem jedro koje dodatno stabilizira brod na valu i gura nas malo naprijed. Lijepa je noć, znam da će pojačati vjetar, ali svakom novom miljom smo bliže odredištu. Oko 2 sata ujutro pojačava vjetar, ali imamo još desetak milja do Mooree. Nastavljamo sporije, ali jednakom taktikom i stižemo u 04.15 sati u Cooks bay na Moorei. Taman da ćemo se usidriti, a ono pljusak, ne vidimo niti brodove oko sebe…Nakon 15-ak minuta kiša malo posustaje i sidrimo na pristojnoj udaljenosti od drugih kako bi imao što mirniji san.

17.06.2013. ponedjeljak

U 08.30 smo već ko novi i iako puše pristojno jako odlučujemo se za nastavak prema Papeeteu. Puno jedro i mali flok, čista orca u kojoj s 25 čvorova vjetra idemo i do 8 čvorova. Lijepo jedrenje nije dugo trajalo jer je momentalno nestalo vjetra, a ostalo je vala. Zadnjih sat vremena smo se valjali, ali Papeete je već bio tu, nadohvat ruke.

Uplovili smo u 10.30 sati pronalazeći isto mjesto za vezivanje od prošlog puta. Vraćamo se na svoje mjesto, sve je isto, osim što smo zatekli potpuno nove susjede. Ponovno upoznavanja i razmjene iskustava, nova prijateljstva i oproštaji.

Danas do kraja dana odmaramo.

18, 19 i 20.06.2013. utorak, srijeda i četvrtak

Imamo vodu i struju, ponovno peremo brod, spojili smo čak i klimu da možemo nesmetano boraviti i raditi u unutrašnjosti broda. Glavni radovi su servisi glavnog motora i generatora, pa desalonizatora, onda dosta sitnica koje ne stižemo svakodnevno otkloniti…

Polako napredujemo u poslovima, Zoran montira filmove i odlazi s Dore 20.06. večernjim letom za LA.

Opraštamo se, a ja mu još jednom pokušavam zahvaliti na doprinosu koji je dao Projektu Sharedreams izrađujući filmove kojima smo naše doživljaje na najbolji mogući način približili svoji fanovima. Svojom skromnošću i samozatajnošću još lanjske godine pokazao je koliko je ugodan član posade, a oprema koju mi je donio prvenstveno vezano za snimanje podignuti će kvalitetu snimljenih materijala. Doviđenja Zorane zaustio sam na kraju u nadi da ćemo  zaploviti uskoro ponovno. Rastanci, najteži su dio putovanja.

21, 22, 23, 24, 25 i 26.06.2013. petak, subota, nedjelja, ponedjeljak, utorak, srijeda

Noćni život u Papeeteu neusporediv je u negativnom smislu s provodima na našoj obali. Cijene su zaista visoke pa sam se svaki put iznova pitao što se tu uopće naplaćuje. Zato je ustaljena taktika šetnji do iznemoglosti sa povremenim ulascima u bar davala najbolje rezultate u noćnim satima koje su sa temperaturom od 20-ak stupnjeva idealne i za dobro spavanje. 

Kako će nas uskoro biti devetoro na brodu najviše vremena posvetili smo optimiziranju prostora, bacanju suvišnih stvari i slaganju opreme. Kontrola hrane i skladišta odnijela je jedan cijeli dan. 

21.06. stigao je Marin Bosotina, a ostatak obitelji (5) 24.06. u večernjim satima. 

Do 26.06. uspjeli smo pripremiti za isplovljenje opraštajući se ovaj put od Papeetea na neodređeno vrijeme. 25.06. ponovno smo bili gosti na večeri na PG, ali ovaj put smo primljeni od strane kapetana Tonija Tomljanovića s kojim smo večerali povodom njegovog prvog vijađa u svojstvu kapetana na putničkom brodu.  Ponosni na promociju još jednog hrvatskog kapetana kao priznanju našim pomorcima uopće zaželjeli smo mirno more i još mnogo godina uspješne plovidbe uz posvetu sličnog sadržaja napisanoj u darovanoj knjizi Sharedreams od Splita do Paname. Zadnji vijađ u svojstvu staff kapetana Toni je imao prilikom našeg zadnjeg susreta na Markezima. Eto tako je ispalo da smo ga ispratili sa stare i dočekali na novoj funkciji na brodu i to ovdje na drugom kraju svijeta.  Vjerujem da ćemo se ovih zajedničkih trenutaka sjećati i onda kad jednom pod stare dane možda ne budemo plovili ovim dalekim morima. Goran Cimera i Bartul Silić prisustvovali su večeri, ali njih spominjem nekako usput jer su svi događaji i susreti s putničkim brodom PG ostvareni u njihovoj režiji. Spremnost da nam pomognu u tehničkom smislu dodatno je olakšala naš boravak u ovim krajevima. Zato hvala vam, od srca vam hvala dragi prijatelji s Paul Gaugaina. Kako je ovo bilo naše vjerojatno zadnje susretanje u ovim krajevima i sutrašnji dan smo proveli u zajedničkom druženju, Marincito i Gracijelita su se kupali u brodskom bazenu, odrasli su uživali u koktelima, zajednički smo obišli brod, a najupečatljiviji dojam ponio je  Marincito (10 godina) koji je nakon obilaska strojarnice Cimi (kapu makinje) rekao da je do sada želio biti kapetan, ali od danas bi želio postati upravitelj stroja kad naraste. 

26.06. u 23.00 sata isplovio je PG prema Huahineu ispraćen našim zahvalama i najljepšim željama posadi da ih na njihovim putima služi sreća praćena Božjim blagoslovom.